Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije
Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb
Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“, Zagreb

Desničini susreti 2013.:
Intelektualac danas

Sveučilište u Zadru, 20. – 21. rujna 2013., Kula Stojana Jankovića u Islamu Grčkom (kod Zadra), 22. rujna 2013. godine

P O Z I V  Z A  P R I J A V U  P R I O P Ć E N J A

Rok za prijavu: 30. travnja 2013.

Poštovani,

cijeneći Vaš osobni doprinos kulturi intelektualne komunikacije, iznimno nam je zadovoljstvo uputiti Vam ovo pozivno pismo. Nadamo se da ćete se odazvati pozivu i sudjelovati u radu ovogodišnjih „Desničinih susreta“ s temom „Intelektualac danas“. 

„Kratko“ Dvadeseto stoljeće (1914.-1917./1918.-1989.), najčešće shvaćeno kao „Doba ekstrema“, odnosno „Doba netrpeljivih“, ali i „Doba promjena“, ima još jedno neupitno obilježje – „Doba intelektualaca“. Od Zolina J'accuse do „smrti“ intelektualnog angažmana kakav je simbolizirao Jean-Paul Sartre te suvremenih intelektualnih kontroverzi u epohi globalizacijskih izazova u vezi sa sadašnjošću i napose budućnošću ljudske vrste i svijeta, ne prestaje biti upitno što je intelektualac te što očekivati od intelektualacâ i koliko su ta očekivanja opravdana. Prvo je pitanje s time u vezi sljedeće: ako se moderno društvo ne može (re)konstituirati onkraj svojih racionalističkih i prosvjetiteljskih ishodišta, je li moguće govoriti o povijesnoj istrošenosti pojma „intelektualca“?

Svjetski trijumf liberalizma 1989. godine nije označio početak kraja povijesti (Francis Fukuyama), ali je neoliberalno globalizirao svjetsku politiku i gospodarstvo pa i kulturu na način kojima su Sjedinjene Američke Države, Europska unija, Rusija i Kina, odnosno, sva moderna društva postala svaka na svoj način zatočenici međusobno isprepletenih upitnih interesnih imperativa. Pri tome su potraga za ljudskim boljitkom i srećom prije instrumentalni surogat nego bilo što drugo, a budućnost svijeta kao ekosistema krajnje dvojbena.

Ključno je pitanje što se mijenja, slijedeći Pierrea Bourdieua, u funkcioniranju suvremenoga društvenog, političkog, kulturnog, znanstvenog i intelektualnog polja, napose kada je riječ o promjenama u vezi s medijskim konstruiranjem zbilje, mehanizmima „mikrofizike moći“ (Michel Foucault) te obličjima raznolike prisutnosti ideologije u „postideologijskom dobu“. Dakle, neizbježno je usmjeriti se k analitičkim propitivanjima suvremenog intelektualnog polja i sistemskoj analizi koja uvjetuje njegovo funkcioniranje, izbjegavajući povijesno iscrpljene tradicijski baštinjene bifurkacije na „ljevicu“ i „desnicu“, odnosno poimanje „progresa“ i „regresa“ u povijesti.

Je li nakon tzv. smrti figure univerzalnog intelektualca sartreovskog tipa vrijeme za specifične intelektualce koji će, slijedeći Foucaulta, intervenirati u političkoj borbi kao znanstvenici eksperti u svome fahu. Obrazovanih je u globaliziranom svijetu inače sve više, mogućnosti njihove međusobne komunikacije su sve veće, znanje je sve važnije, a sve je upitnije tko je i što je intelektualac te što je uopće moguće očekivati od njega u svijetu u kojem je i on više ili manje prepoznatljiv pojedinac na tržištu radne snage (u biti neovisno o svome intelektualnom elitizmu, što god to danas moglo značiti). Što nam, nasuprot ovakvu pristupu, poručuje Konrad Liessmann u svojoj Teoriji neobrazovanosti?

Pitanja s time u vezi otvorena su u dugome povijesnom trajanju, najjasnije već od prosvjetiteljskih prijepora, napose u Jean-Jacquesa Rousseaua, a i danas su aktualna, primjerice u misli Michela de Certeaua. U 20. stoljeću Antonio Gramsci ne razlikuje intelektualca od radnika (homo sapiens = homo faber), a Edward Said izričito tvrdi da intelektualac po definiciji mora biti sekularan. Hans Küng etička pitanja monoteističkih religija vidi unutar istog intelektualnog obzora. Što o tome danas možemo reći kada se nakon posljednjega, sekularnog hladnog rata, koji je završio u 1990-ima, suočavamo s novim usponima, kako sekularizacije, tako i globalnih religijskih fundamentalizama? 

Još se nisu do kraja razjasnile razne dubioze, nepravde i nedjela prošlosti, a već su nas sustigla nova nedjela i nove nepravde ratne i tranzicijske stvarnosti, pri čemu je uloga i moć intelektualaca sve dvojbenija i slabija. U nekom smislu njihova se drugost/stranost u odnosu na vlastito društvo ili polje djelovanja osjeća kao prijetnja većinskim politikama, etničkim ili vjerskim strategijama, pa i demokratskom razvoju. Upravo suprotno, prije nekoliko godina proklamirani interkulturni dijalog, kao temeljna vrednota EU, nije trebao uputiti na međusobnu suradnju samo intelektualce, umjetnike i znanstvenike različitih kultura i socijalnih predispozicija, nego i afirmirati interkulturalnost kao vrijednost koja čuva dostojanstvo osobe i pojedinca, budući da ona razvija toleranciju prema drugom i drugačijem, što je zapravo uvjet za opstanak demokratskih odnosa u društvu. Briga i odgovornost za drugoga tako se u slučaju intelektualaca danas zapravo javlja kao zabrinutost nad vlastitom sudbinom i ulogom u društvu.

Iako se u već više od pola stoljeća u procesima intelektualizacije ljudskog rada i stvaralaštva zbiva „rodni obrat“, o njemu se vrlo malo raspravlja. Zašto je tome tako? Pored toga javljaju se i vrlo aktualna pitanja intelektualaca između egzila i azila – načini suvremene emigracije i oblici interkulturne književne i umjetničke djelatnosti i djelovanja; kao posebne teme mogu se izdvojiti reprezentacija intelektualca u književnosti tranzicije,  intelektualci i virtualni svijet, interkulturni dijalog kao interdisciplinarni, socijalni i međuvjerski fenomen itd.

Prijave i sažetke od cca. 6000 slovnih mjesta na hrvatskom, odnosno, srpskom, bosanskom, crnogorskom ili engleskom jeziku, ujedno i radnim jezicima skupa, treba dostaviti do 30. travnja 2013. Do 31. svibnja tekuće godine Pripremni odbor „Desničinih susreta“ odlučit će o prihvaćenim prijavama.

Sudionicima će biti podmireni troškovi smještaja i boravka u Hrvatskoj. No, s obzirom na ekonomske okolnosti i probleme, nismo u mogućnosti pokriti putne troškove. Nadamo se da ćete imati razumijevanja za to te Vam unaprijed zahvaljujemo na razumijevanju.  

Molimo Vas da svoje prijave šaljete kolegi Filipu Šimetinu Šegviću, tajniku Pripremnog odbora „Desničinih susreta 2013.“ na adresu: Prevoj 81, 10000 Zagreb ili na e-mail: phillip.simetinsegvic@gmail.com.

U nadi da ćemo ostvariti suradnju, srdačno Vas pozdravljam,

prof. dr. sc. Drago Roksandić

Voditelj „Desničinih susreta“
programa društveno-humanističkih i kulturoloških istraživanja
Centra za komparativnohistorijske i interkulturne studije
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fotografije s "Desničinih susreta 2013." možete pogledati u fotogaleriji klikom na priloženu fotografiju.